Danas je na snagu stupila odredba iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske unije prema kojoj se državljani Unije izjednačavaju s hrvatskim građanima u pravu na stjecanje nekretnina, osim kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu i o područjima koja su zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Hrvatska je SSP potpisala 29. listopada 2001. godine, a na snagu je stupio 1. veljače 2005. godine.

Sporazumom je predviđeno da se četiri godine nakon njegova stupanja na snagu državljani zemalja EU izjednače s hrvatskim građanima u pravu na stjecanje nekretnina. "U razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Hrvatska će postupno usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj kako bi državljanima članica Europske unije osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima", glasi članak SSP-a.

Kako bi se preuzete obveze mogle provesti s 1. veljače 2009. godine, Hrvatski je sabor 5. prosinca usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim su zakonom izjednačena prava građana i pravnih osoba iz zemalja članica EU s domaćim osobama tako što je uklonjena odredba o uzajamnosti i pristanku Ministarstva pravosuđa. Državljani EU i do sada su mogli kupovati nekretnine u Hrvatskoj, ali samo na temelju reciprociteta. U početku je za postupak stjecanja nekretnina bilo zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova, a kasnije to preuzelo Ministarstvo pravosuđa. Ti su postupci znali trajati i do dvije godine pa su strani državljani pribjegavali bržoj i nešto skupljoj opciji - osnovali bi tvrtke koje imaju pravo kupovati nekretnine. Načelo reciprociteta Hrvatska je imala s većinom zemalja članica, tako da se s današnjim danom ne očekuju veće promjene na tržištu nekretnina.

Liberalizacija tržišta nekretnina predviđena je u poglavlju Sloboda kretanja kapitala, koje obuhvaća prekogranična plaćanja i transfere novca, transfere vlasništva različitih oblika imovine i financijskih obveza kao što su ulaganja u poduzeća i nekretnine, te upute o sprečavanju pranja novca.

Zajedničko europsko tržište zasniva se na načelu četiriju sloboda: slobodi kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi. Europska unija u pravilu ne prihvaća zahtjeve zemalja kandidatkinja za ograničavanjem tih sloboda, jer bi to moglo imati znatan utjecaj na konkurenciju i djelovanje zajedničkog tržišta. Jedino su Malta i Danska uspjele zadržati trajna izuzeća kada je u pitanju kupovanje kuća za odmor, ali na nediskriminatornoj osnovi. Malta je najnapučenija zemlja članica Europske unije - oko 400.000 stanovnika živi na površini od samo 316 četvornih kilometara, što je za 16 četvornih kilometara više od otoka Hvara i stoga zemljište namijenjeno gradnji pokriva samo najosnovnije potrebe lokalnog stanovništva. Malta je iz tih razloga u pristupnim pregovorima dobila pravo da zadrži ograničenja koja su i ranije postojala, to jest za kupovinu nekretnine potrebna je prethodna dozvola države, nerezidenti mogu kupiti samo jednu kuću za odmor ograničene veličine, a dodatne nekretnine stranci mogu kupiti samo ako dobiju malteško državljanstvo. Stranci u Danskoj mogu kupovati nekretnine u poslovne i stambene svrhe, uz određena ograničenja, ali ne kao kuće za odmor. Duž danske obale stranci ne mogu postati vlasnici kuća za odmor, osim ako u njima ne borave veći dio godine. Ta ograničenja uvedena su sredinom šezdesetih godina, odnosno prije nego što je Danska postala članicom EU, zbog straha da bi stranci mogli kupovati kuće za odmor na obali u spekulativne svrhe. Danskoj je dopušteno da zadrži ta ograničenja i nakon što je pristupila Uniji1973. godine.

Od zemalja, koje su u EU ušle 2004. i 2007. godine, Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, i Slovenija dopuštale su strancima kupovanje kuća za odmor i prije ulaska u članstvo i nisu tražile prijelazna razdoblja, s tim da je Slovenija dogovorila pravo na zaštitnu ekonomsku klauzulu u razdoblju od sedam godina, koja se može aktivirati u slučaju velikih poremećaja na tržištu nekretnina. Cipar, Češka, Mađarska i Slovačka u pristupnim su pregovorima tražile petogodišnje prijelazno razdoblje za liberalizaciju prodaje kuća za odmor. Cipar, Češka i Mađarska su ga dobile, ali Slovačka nije. Petogodišnje prijelazno razdoblje dobile su i Poljska i Rumunjska, ali te zemlje nisu objavile svoja pregovaračka stajališta u tom dijelu pa nije poznato koliko su prijelazno razdoblje tražile u pregovorima. Bugarska je također dobila jednako prijelazno razdoblje iako nije tražila ništa. Liberalizacija tržišta poljoprivrednim zemljištem bit će predmet pristupnih pregovora. Hrvatska je u svojim pregovaračkim stajalištima za poglavlje Sloboda kretanja kapitala zatražila 12-godišnju odgodu od ulaska u EU za liberalizaciju prodaje poljoprivrednog zemljišta. Zemlje koje su postale članicama u posljednja dva kruga proširenja uspjele su izboriti prijelazna razdoblja za poljoprivredno i šumsko zemljište u trajanju od sedam do 12 godina. Najdulje prijelazno razdoblje od 12 godina dobila je Poljska, koja je u svojim pregovaračkim stajalištima istaknula zahtjev od 18 godina. Bugarska, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska i Slovačka tražile su 10 godina odgode, a Rumunjska 15 godina, a uspjele su dobiti sedmogodišnje prijelazno razdoblje.

izvor: Business.hr